Ili se radi o odsutnosti božanske svjetlosti?
Imam sreću što su u mom okruženju uglavnom dobri ljudi. Ljudi koji čine dobra dijela, koji pomažu i ne vole svađe s drugima. No, došao je trenutak da mi je život «poklonio» situaciju gdje se pitam što se to krije u ljudima da napadaju druge ljude fizički, prijete im i jednostavno čine zla djela i to potpuno namjerno.
Postavljala sam to pitanje svojim prijateljima jer me mučilo već danima. Dobila sam vrlo različite odgovore. Bilo je onih koji su odmah odgovorili da definitivno postoje zli osobe. No bilo je i drugih mišljenja. Ja osobno mislim da se radi o stanju svijesti. Podijelit ću s vama svoje osobno iskustvo, što su drugi rekli i zašto ja mislim da ljudi kao takvi nisu zli.
Za mene ne postoje zle osobe.
Moje osobno iskustvo s osobom koju ne mogu nikako shvatiti počelo je na jesen prošle godine. Pored našeg poljoprivrednog zemljišta pojavio se novi susjed, mlad student od 24 godina. U početku je moj otac novim susjedima pomagao, točio im je vodu i posuđivao alate. No, vrlo brzo se promijenila situacija. Mlad susjed je počeo ograđivati svoje zemljište, a pri tome se nije obazirao na stvarnu međnu liniju i na naš postojeći služni put. Na upozorenja mog oca nije reagirao, već je maknuo kamen koji je označavao među i nastavio je postavljati plot kako je to njemu odgovaralo.
Pozvala sam geodete koji su potvrdili da je čovjek postavio svoj plot na našem zemljištu. Stoga smo moj muž i ja pozvali mladog studenta na piće. Tom prilikom pokazali smo mu elaborat i objasnili smo mu da nam je postavljanjem plota onemogućio i prolaz do našeg zemljišta iza naše kućice koja tamo stoji već više od 15 godina. Ponudili smo mu da nam može tih 150 m2 koje nam je «oduzeo» zbog toga što nije poštivao među ustupiti na drugom djelu zemljišta. Na taj način ne bi trebao micati svoj postavljeni plot, a mi bismo imali opet prilaz našem zemljištu.
Želim vjerovati u dobro u ljudima.
Kad smo mladiću objasnili situaciju zaista nas je začudila njegova reakcija. Predložio nam je da pomaknemo našu kućicu. Pojavio nam se veliki upitnik nad glavom. Mislili smo da zna da se NEKRETnine zovu tako jer su nepokretne. No dobro. Objasnili smo mu da postoji rok od 30 dana u kojem trebamo naći mirno rješenje. A da ćemo u suprotnom slučaju morati tražiti rješenje pravnim putem.
Moj muž i ja oboje volimo vjerovati u dobro u ljudima i tako smo se s tog sastanka pokupili s nekim dobrim osjećajem. Stoga nas je jako začudilo kada nas je taj susjed od tog dana počeo ignorirati. Nije reagirao na telefonske pozive niti na sms poruke. Pravio se kao da se nikada nismo razgovarali, kao da uopće ne postojimo. I time me natjerao da napravim nešto što inače nikada ne bih radila. Išla sam rješavati problem zakonskim putem.
Neshvatljivo mi je kad čovjek čovjeku čini štetu.
Normalan čovjek bi se u takvoj situaciji javio svom susjedu, ispričavao bi se i tražio bi da se nađe neko mirno rješenje. No taj čovjek radi sve što normalni ljudi ne čine. Prvo je otišao u Agenciju za legalizaciju. Tražio je da se prekine postojeći postupak legalizacije za našu malu kućicu koja je izgrađena još prije 15 godina kada je taj lik imao tek 9 godina.
S obzirom da su mu u Agenciji objasnili da se postupak legalizacije ne može prekinuti, otišao je kod nekog građevinskog inspektora koji mu je izdao Rješenje o uklanjanju naše kućice u samo jednom danu (?) i to bez da je uzeo u obzir postojeći postupak legalizacije. U tom rješenju nije čak naveden neki razlog za rušenje i što je najbolje, čak je adresa navedenog ministarstva kriva. Nekoliko odvjetnika čitalo je to rješenje i svi su zaključili da se na «normalni» način ne može ishoditi takvo rješenje. No živim u Hrvatskoj pa me zapravo ništa ne čudi.
Počela sam se pitati što to tjera čovjeka da čini loše stvari drugima.
Osim takvih postupaka taj mladi student radi i druge stvari koje ne mogu nikako shvatiti. Na primjer je mog oca koji ima 76 godina pritisnuo na haubu auta, pljunuo mu je u lice i prijetio da će ga ubiti. Tako nešto ne bih radila već samo zbog respekta prema starijoj osobi. Dodatno je išao uništiti bagerom naš služni put kojeg smo u dogovoru s bivšim susjedom napravili još prije 15 godina, a to sve čini naravno kako bi na očevidu koji će uskoro biti mogao «dokazati» da taj put nije postojao.
Slično se ponašao kad sam nakon što je pomaknuo plot s našeg zemljišta povukla tužbu. Umjesto da je jednostavno preuzeo sudske troškove, tvrdio je pred sudom i sutkinjom da on nikada nije micao plot što je totalno apsurdno jer imam dva geodetska elaborata koji suprotno potvrđuju i nekoliko slika po kojima se vidi stanje sada i prije nego što sam digla tužbu.
Pokušavam se staviti u tuđe cipele.
Ja zaista ne volim osuđivati ljude nego se pokušavam staviti u njihovu situaciju u nadi da ću naći objašnjenje za nečije ponašanje koje meni od prve nije shvatljivo. No u njegovom slučaju mi to nikako ne ide od ruke. Jednostavno se ponaša toliko izvan moje zone shvaćanja da sam odustala od tog pokušaja. Počela sam se pitati kakvi su to ljudi koji rade nešto što nije u skladu sa zakonom niti sa moralnim normama.
Nekoliko mojih prijatelja misle da se radi o nekom mentalnom poremećaju poput psihoze ili neuroze. Bilo je i onih mišljenja da taj čovjek jednostavno voli činiti zlo drugima, da uživa u tome kao što trolovi na internetu uživaju u pisanju zločestih komentara. No kako se u slučaju trolova također radi o osobama sa psihopatskim ili sadističkim poremećajima (saznaj više o istraživanju o trolovima) opet bi se moglo zaključiti da se radi o mentalnom poremećaju koji čovjeka sprječava da se ponaša prema moralnim načelima.
Ljudima koji čine loše stvari fali svjesnosti.
Ja osobno mislim da ne postoje zle osobe kao takve. Više volim vjerovati da osobe koje čine drugima štetu jednostavno nemaju dovoljno svjesnosti. Jer po meni osoba koja ima visoku svijest neće učiniti nešto što će drugom čovjeku nanijeti bol ili bilo kakvu drugu štetu.
U tom kontekstu mi se najbolje sviđao komentar od osnivača Umijeća življenja Sri Sri Ravi Shankar kojeg sam pročitala neki dan, a potpuno se podudara s mojim mišljenjem. Rekao je da zlo ne postoji kao entitet, nego se radi o odsutnosti Boga odnosno da se božanske kvalitete nisu manifestirale u toj osobi. Jer na razini Boga nema zla, ali kad se osoba spušta sa te razine onda postoje suprotnosti poput dobrog i zla.
Sjena postoji kad nismo svjetlo.
Kad nismo svjetlo, nego se krećemo prema svijetlu onda se prikazuje sjena, iako tamo gdje se prikazuje sjena zapravo ničega nema. Sjena je poput opsjene, čini se da tamo nešto postoji iako ničega nema. Zlo ne postoji kao takvo, već se radi o odsutnosti svijetla, božanske ljubavi ili svjesnosti.
I tako sam prihvatila što se događa s mojim zemljištem i mojim susjedom. Tog čovjeka ne mogu promijeniti, ali mogu ga prihvatiti i mogu se držati što dalje od njega. Jer ljudi koji lažu i čine drugim ljudima zlo, bez obzira o čemu se radi, nisu društvo za mene. Ovaj sudski proces će kad tad proći i ja ću prihvatiti ishod kakav god da bude.
Opraštam mu jer ne zna što čini.
No taj čovjek mora živjeti sa svojim djelima i lažima. Opraštam svom susjedu kao što je Isus rekao «jer nisu znali što čine». Ne vjerujem da je moj susjed loš, već da nema svjesnost i da mu fali božanske svjetlosti. No to se može u nekom trenutku promijeniti. Jer ljudi se mijenjanju i tako postoje čak ubojice koje se spokoje i pronađu svoj put u spašavanju drugih ljudi od zla.
Želim vjerovati u dobro u ljudima i da se zlo samo događa kad osoba nije usklađena sa prirodnim zakonima. Nesklad se na primjer događa kad osoba previše reagira iz svog ega, kad joj stres spušta energiju i kad joj pada svjesnost o slobodnom izboru djelovanja, kad reagira umjesto da svjesno bira svoju akciju i da bude svjesna da loša dijela dugoročno ne završavaju dobro. I zato je bitno da što više ljudi reagira iz polja svjesnosti, bez utjecaja stresa, umjesto da se prepušta nesvjesnom djelovanju koje vuče rep sa sobom.
I zato pomažem ljudima da dignu svoju razinu energije i svjesnosti.
