Sreća je više od samog zadovoljstva.
Je li Vam je poznat osjećaj zahvalnosti koji ne dolazi iz uma kao misao, već se pojavljuje dubinski i spontano iz sredine tijela te se širi kroz cijelo naše biće? To je toliko lijep i zadovoljavajući osjećaj da ga je riječima dosta teško opisati, no potrudit ću se.
Iako imam češće slične doživljaje, želim s Vama podijeliti današnji trenutak. Bio mi je toliko poseban zbog toga što se radilo o jednoj toliko lapidarnoj svakodnevnoj radnji na koju najčešće ni ne obraćamo pažnju jer nam ide mehanički od ruke. Radi se o unosu hrane.
Dok jedemo često smo usmjereni na nešto drugo kao na primjer na ljude oko sebe ili na upaljeni televizor. Možemo biti usmjereni na fizički užitak unosa hrane, pod pretpostavkom da nam je uopće fino to što jedemo. A postoji još i druga dimenzija koju bih htjela s Vama podijeliti zato što je čarobna i čini dan zaista ljepšim i kvalitetnijim.
Ponekad se čar krije u jednostavnosti.
Danas sam se uputila u jednu od onih starijih pekara koje uglavnom drže bijele pekarske proizvode od pšenice koje inače izbjegavam. No taj dan privukla je moju pažnju jedna pletenica koja je bila posuta zlatnim točkicama od sezama.
Nisam se udaljila niti jedan metar od pekarne i već sam morala zagristi u to predivno mekano, a izvana pomalo hrskavo, ali ne suho, već potpuno perfektno pečeno pecivo sa sezamom. Ja vam zaista ne mogu opisati taj jednostavan ali divan okus koji me je pomalo podsjećao na neke slatke dane iz djetinjstva. Sigurna sam da svi imate neka slična iskustva i da znate o čemu pričam. No ono što me zapravo obuzelo, to je bio taj osjećaj potpune zahvalnosti i sreće.
Kada se fini okusi pomiješaju sa dubljim značenjem.
Osjetila sam zahvalnost prema pekaru na tom divnom receptu ali i na njegovoj pažnji dok je ispekao ovu divotu. Bila sam također zahvalna svom nepcu što zna prepoznati i cijeniti kvalitetu. Zahvalnost se odnosila i na novac koji mi je omogućilo da si priuštim ovu finu pletenicu. Osjetila sam zahvalnost čak prema prženom sezamu što mi je uspio uljepšati svaki ugriz zbog svog pomalo orašastog okusa koji me svaki put ponovno toplo iznenadio.
A onu najbitniju zahvalnost osjetila sam prema Bogu što mi je dao svjesnost! Bez ove svjesnosti falilo bi ovo šarenilo u mom životu koje mi daje potpunu živahnost.
Drugim riječima, potpuno sam sretna što mogu uživati u tako malim stvarima. Jer nije teško uživati u lijepom ambijentu uz fino priređenu hranu i prepustiti se nekom užitku na razini osjetila. No takvi fizički užici nam pružaju tek osjećaj zadovoljstva. Ali osjećaj koji je mene u tom trenutku obuzeo bila je potpuna i dubinska sreća.
Izvor sreće je u nama.
Radi se o unutarnjem osjećaju koji se budi iz sredine trbuha, kad te obuzme potpuna radost što jedeš jedno potpuno jednostavno pecivo koje košta manje od 4 kune, a osjećaš sreću veću nego nakon izlaska u razvikani restoran sa skupom i lijepo pripremljenom hranom. To je osjećaj koji se krije u nama i za koji nam ne treba dobra plaća da bismo mogli uživati u njemu. Ta sreća je zapravo neopisiva, ona je iskrena i dubinska. Sjećam se onih dana kada sam uživala u hrani, ali mi ona nije donijela toliko duboko zadovoljstvo.
Zaista sam zahvalna i veselim se svim takvim trenucima koje možemo doživjeti u svim segmentima života. Bitno je da budemo zaista u sadašnjem trenutku sa pažnjom na onome što radimo te da smo spojeni sa vlastitim izvorom sreće.
Je li Vam je poznata ta vrsta zahvalnosti?
Ona zahvalnost koja se ne manifestira prvo u glavi, nego se budi kao iz neke druge dimenzije duboko u Vama i prožima cijelo tijelo nekim elektrizirajućim osjećajem zahvalnosti i sreće.
Ako da, molim Vas da mi opišete slične trenutke koji su Vas obogatili.
